dr. sc. Lana Lovrenčić
Biografija
Lana Lovrenčić diplomirala je povijest umjetnosti i filozofiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Doktorirala je 2025. godine na Poslijediplomskom doktorskom studiju Humanističkih znanosti Sveučilišta u Zadru s disertacijom Epistemološki potencijal privatne fotografske arhive – arhiva fotografa Petra Dabca, izrađenom pod mentorstvom dr. sc. Sandre Križić Roban i komentorstvom prof. dr. sc. Vinka Srhoja. Od 2020. godine zaposlena je na Institutu za povijest umjetnosti, najprije kao asistentica-doktorandica na projektu Ekspozicija. Teme i aspekti hrvatske fotografije od 19. stoljeća do danas, a od travnja 2026. kao viša asistentica u Znanstveno-istraživačkoj jedinici za modernu i suvremenu umjetnost.
Njezini istraživački interesi obuhvaćaju povijest i teoriju fotografije i fotografskih arhiva, arhitekturu i urbanizam nakon Drugoga svjetskog rata, zaštitu kulturne baštine, spomenike i memorijalizaciju te studije sjećanja. Posebno se bavi modernizmom i modernizacijskim procesima te odnosom umjetničkih i prostornih fenomena prema širem društvenom, političkom i kulturnom kontekstu.
U području fotografije istražuje fotografske arhive i umjetničke ostavštine, osobito arhiv fotografa Petra Dabca, povezujući povijest i teoriju fotografije s teorijama arhiva i arhivistikom. Drugi kontinuirani segment njezina rada odnosi se na arhitekturu i urbanizam socijalističkog razdoblja, osobito na urbanističko-arhitektonski razvoj Zagrebačkog velesajma, kojim se bavi od diplomskog studija i sudjelovanja na međunarodnom projektu Unfinished Modernizations (2010.–2012.), a istraživanje nastavlja u okviru projekta Fenomeni hrvatskoga umjetničkog moderniteta (2023.–2027.).
Spomenicima Narodnooslobodilačke borbe bavi se od 2010. godine, istražujući procese njihova podizanja, prostorno planiranje i memorijalni turizam, zaštitu i društvenu upotrebu te njihovo rušenje i promjene značenja nakon raspada Jugoslavije. Jedna je od inicijatorica međunarodne platforme (Ne)Primjereni spomenici te osnivačica radne grupe Post-Socialist and Comparative Memory Studies pri Memory Studies Association. Sudjelovala je u organizaciji više međunarodnih znanstvenih skupova iz područja studija sjećanja, među kojima su Socialist Monuments and Modernism (2015.), Post-War Monuments in Post-Communist Europe (2017.) i Post-Socialist Memory in a Global Perspective: Postcolonialism, Post-Transition, Post-Trauma (2020.). Recentna istraživanja iz područja postsocijalističkih studija sjećanja predstavila je 2026. godine na međunarodnoj konferenciji Post-Socialist Memory in Times of Crises and Speculation u Erevanu.
Sudjelovala je na nizu domaćih i međunarodnih istraživačkih projekata te je autorica i koautorica znanstvenih i stručnih radova i izložbi iz navedenih područja. Sudjelovala je i na projektu Tišina koja je srušila spomenik, dobitniku nagrade European Heritage Awards / Europa Nostra Awards. Uz znanstveni rad bavi se kustoskim i stručnim radom te zaštitom i interpretacijom kulturne baštine.